Nekoliko bioloških mehanizama može pridonijeti povezanosti između kratkog trajanja sna i dijabetesa.2 Prvo, laboratorijska ispitivanja potkrijepila su smanjenu toleranciju na glukozu i osjetljivost na inzulin nakon ograničenog spavanja. To znači da i neodgovarajuće lučenje inzulina iz gušterače i povećane razine glukoze u cirkulaciji zbog nedostatka sna mogu dovesti do otpornosti na inzulin i nastanka dijabetesa tipa 2. Drugo, kratko trajanje spavanje povezano je s povišenim markerima upale, 3što ukazuje na sistemsku upalu niske razine i igra ulogu u nastanku dijabetesa. Stoga je moguće da je poremećaj spavanja povezan s dijabetesom zbog mehanizma sistemske upale niskog stupnja.4
Konačno, kratko spavanje povezano je s povećanim hormonom grelina (povezanim s povećanjem apetita) i smanjenim hormonom leptina (povezanim sa smanjenim apetitom), što dovodi do duljeg vremena hranjenja, čime se povećava rizik od debljanja i posljedičnih zdravstvenih rizika5. Na taj se način traže brži i kaloričniji obroci, povećava se sklonost pretilosti, što, kao što je poznato, povećava inzulinsku rezistenciju, mehanizam koji je izravno povezan s dijabetesom tipa 2. Pretilost je također faktor koji povećava rizik.
Stoga ... spavanje je itekako važno za uravnoteženi metabolizam.















